Ana Karenjina
četvrtak , 09.07.2009.Koji naslov posta. Isuse. Znam da nema smisla pisati ovaj blog, znam da sam već dugo obečavao da budem ga obnovio u potpunosti, pa i budem jednom. Eto, samo da se za početak pohvalim, dao sam mehaniku. Sam sebi budem čestitao kada nitko vjerojatno nebude ni slčajno, ko naš Dinkec, zalutao na moj blog.
Što se zbivalo u zadnje vrijeme? Pa, osim što se već zna da se studira, naslov posta bi vam mogao pokazati da sam lud. Da, jesam, uzeo sam Anu Karenjinu, knjižurinu na 800 strana, i odlučio da budem ju pročitao ovo ljeto. Da, nadobudan sam.
Eh, da, na faksu samo jedan predmet za deveti mjesec ostao, materijali. To ni ne racunam ko ispit, to bumo onako tek tolko naučili da neka ocjena piše u indeksu.
Ništa, idem smišljati kako obnoviti blog, ali idem i čitati knjigu.
Pozdrav
komentiraj (1) * ispiši * #
onako, čudan post 2...
utorak , 05.05.2009.Naslov opet fascinantan. Čemu sada potaknut? Opet neka pijanka? Ne. Opet neko razočaranje? Moguće. Uglavnom, faks, ajme to nisu istine, kak bi moj kolega rekal. Ma, nalazim se na kraju prve godine, a ovaj semesar nisam mogal više zas... (pip). Pa, sunčace ti presvetlo, pa to nije normalno kaj se događa. Eto, sada baš saznam da bu ipak štrajk, al kaj to meni u životu znači? Da pada atomska na Zagreb ili da bu se meteorit obrušil na nas, građevinski faks bi imal nastavu do samoga kraja, do jaja. :D I, samo da svojoj vjernoj ''čitateljici'' (onoj koja slučajno zaluta tu) objasnim. Ovo kaj se tiče komentara, to je nekada palilo, nekada kada smo bili mlađi, još ''zeleni''. Sada nije to to. Inače, po mom, smisao bloga je da ti sebe ''isprazniš'', da rečeš kako se svijet vrti kod tebe, da obnaniš nekome tko će slučajno zalutati na tvoj blog i u par riječi da sam sebi pričaš pričice pa poslije kad se napiš i sam zalutaš na svoj blog, sam sebi smiješ koji si konj i tako to... :D Naravno, nemam si opet ništa za reći, ovaj post je onako bezveze, to onako kada si u banani. Neznam od kud da počnem učiti. tolko toga ima, koooma. Ništa, čujemo se, vidimo se i to je to.
I, za moju čitateljicu, zovem se Tomislav Tomas, na fejsu ih ima dosta, ja mislim da je moja slika u odijelu (ak ju nisam promijenil) onak neka čudna poza, pa me dodaj.
Pozdrav svima
komentiraj (2) * ispiši * #
onako, čudan post...
četvrtak , 30.04.2009.Čak nema ni onih pomičnih slova u naslovu, sve sam zaboravio. Ajme, što se dogodilo. To, nema smisla. Trudil bum se staviti veliko slovo tamo di treba i sve bum se trudil, al neznam kak bu išlo. Veli meni moja vjerna čitateljica, koja me prati neko vrijeme, da ništa od oživljavanja bloga. Al, vjerojatno će trebati par ovakvih pijanki da se sve sredi... Neznam što napisati. Sve me ovo podsjeća na stranicu http://Pratime.com/ na kojoj pišeš tek tako a najveća zainteresiranost nastupi kada je neka nagradna igra na repertoaru... Uglavnom, vidim kamo će ovo doći, znam kamo će sve proći, al ipak neznam kako će sve ovo završiti. Kada vidite da ja pišem post, znate da je ili nešto kritično ili da mi je dosadno. Pa, ovaj, kako da vam kaže, oboje je u pitanju. Dosadno je jer ne želim ići spavati da se nešto ne dogodi. Uglavnom, neznam više što da pišem. Da li da išta pišem, da li da išta kažem,da li da objavim post. Post nema smisla, niko ga neće čitati, nemate što pročitati, idem spavati uz muziku, a slike sa fešte ćete dobiti uskoro... Fešte, da fešta... :D
Pozdrav!
komentiraj (1) * ispiši * #
Što će ovo značiti...
nedjelja , 26.04.2009.Dragi moji, kojih nema puno, vjerojatno nema nikoga više koji svrati na ovaj blog. Eh, to bu se moralo malo promijeniti. Eto, da se ja vama konačno javim. Dakle, trenutno studiram, tj. trenutno gledam Formulu 1, al inače studiram. Da, da, dočekao sam i to. Studiram građevinu, prvi semestar je očisćen na vrijeme, ali sada u drugom smo se malo opustili i sada treba konce sve pohvatati da se vratimo na staro. No, danas je nedjelja, nemojmo o školi, faksu i ostalome za što treba koncentracija i učenje, idemo o nečemu veselom, o feštama. Pa, od kad smo na faksu, uf, opet faks. Ugl., od kad smo na faksu, promijenili smo sredinu. U rodnom gradu, Karlovcu, sam sve manje, pa sam se moral priviknuti na drugu okolinu. Ma, nije to bilo teško, pogotovo kada je takva ekipa na faksu, ludilooo. Prva fešta, ako ne uključujemo onu u mom stanu kada smo imali posjet policije, je brucošijada građevinskog fakulteta. Ljudi, pa Jasmin Stavros je pjevao. Možete li zamisliti kako je bilo? Pa, bila je ludnicaaa. Ajd da vidim, imam li još koju sliku sa toga.? Pa, naravno da imam. Eto vam i djelić atmosfere...
A i na Mišu Kovača se moralo otići, pa je i tamo bilo veselo. Naravno, prije koncerta se moralo malo popiti u stanu...
Sljedeća fešta će biti skoro, bit će i slika... Idemo natrag učiti, i probati smisliti kako opet navuči ljude da me čitaju, kako se vratiti na staru slavu čitanosti. Budemo nekako...
Pozdrav!
komentiraj (1) * ispiši * #
Čovječe, pa kako se uopće piše post? Zaboravih...
subota , 13.09.2008.
Hehe. Kao što kaže naslov, zaboravih. No pokušali bumo obnoviti sve što smo započeli još davne 2005.goidne. Što se zbilo u dogledno vrijeme? Nešto je, kaj ne? Je, je, puuuno toga. Pa, počnimo od početka prema kraju...
Srednja škola je apsolvirana, maturiralo se sa vrlo dobrim, prag na prijemnom u Rijeci smo prošli ali nismo upali, ali smo zato prošli prag, upali i upisali se na građevinu u Zagrebu. Jupi. Jest da bu me godina izašla kojih 1600-injak kuna, al sve je to u granicama. Ko što svi znaju, ja bum učil, dal to sve u roku i nebude to onda puno ni izišlo para i onda bum sve sa prvom plačom starcima vratil. Čist račun duga ljubav. Posli toga smo lagano guzicu uputili na more malo ju namakat, ali smo i puuuno radili, što pokazuju i dokazi...
Sve je počelo nočnom betonažom prvog betonskog stupa na budućoj betonskoj ogradi (haha, kolko puta riječ ''betonska'')...
Jutarnja betonoža podesta išla je najboljim mogućim tokom...
Uf, što sam jaki...
Ja sam jedini bauštelac koji umjesto pive ili vina pije cedevitu. Gazda, ja želim povišicu!
No, nije se samo radilo na moru. Na moru se i uživalo u noćnom izlazku. Poseban pozdrav Trc-u i jednoj djevojčici, zna ona koja je...
A, i Franu smo u apartmanu napravili dar-mar (ajme, koja faca)...
Kad smo se sa mora vratili ''bačen'' je roštilj kod žugice. Sudjeluju: Žugica...
...Fran...
...i ja...
Jedne večeri je čak i Fran malčice zaplesao...
I, nisam zaboravio, maturirao sam ja. Eto i dokaza...
Eto, tako je to uglavnom bilo. Danas sam završio sa poslićem u KIM-u. Malo sam se išao ispucati prije faksa. Uskoro će faks početi. Opet učenje i obaveze. Uživajte mi i nadam se da ćemo se svi zajedno početi ponovno posječivati na blogovima. Pozdrav!
komentiraj (5) * ispiši * #